Metodologija

Prikupljanje podataka za procjenu podložnosti na klizanje obuhvaća: (a) prikupljanje podataka o klizištima (izrada karata inventara klizišta); i (b) prikupljanje podataka o preduvjetima klizanja (priprema karata faktora klizanje). Prikupljanje podataka o klizištima te podataka o morfološkim i hidrološkim faktorima klizanja provest će se na temelju podataka dobivenih daljinskim istraživanjima, odnosno na temelju podataka dobivenih iz LiDAR podataka.

Lasersko skeniranje iz zraka provest će se u bez vegetacijskom dijelu godine (prosinac-ožujak) s prosječnom gustoćom od 5 točaka/m2 i prosječnim razmakom između najbližih točaka od 0,5 m. Dobiveni oblaci točaka koristit će se za izradu digitalnog modela terena (DMT) bez vegetacije. LiDAR DTM izradit će se u nekoliko različitih rezolucija primjenom različitih interpolacijskih metoda. Na svakom pilot području provest će se preliminarna vizualna interpretacija LiDAR DTM-a kako bi se odredio reprezentativni uzorak klizišta za kvantitativnu geomorfološku analizu čiji cilj je odrediti LiDAR DTM optimalan za vizualno kartiranje klizišta. Odabir optimalnog LiDAR DMT-a za vizualnu identifikaciju i kartiranje klizišta bit će određeno s obzirom na topografski otisak morfologije klizišta primjenom statističkih parametara.

Prikupljanje podataka o klizištima u obliku karte inventara klizišta uključuje vizualnu interpretaciju najoptimalnijeg LiDAR DTM, iscrtavanje granica klizišta primjenom GIS-a te terensku provjeru dijela kartiranih klizišta. Iz LiDAR DMT optimalnog za interpretaciju morfologije klizišta, bit će izvedeno nekoliko morfometrijskih karata, a klizišta će se kartirati u detaljnom mjerilu (1:100–1: 500) kako bi se osiguralo precizno iscrtavanje granica. Terenska provjera klizišta bit će provedena na 10-20% slučajno odabranih vizualno kartiranih klizišta u inventaru.

Prikupljanje podataka o preduvjetima klizanja, uključujući morfološke, geološke, hidrološke i antropogene faktore klizanja, bit će provedeno GIS analizama različitih tematskih karata. Odabir faktora klizanja i primijenjene statističke metode značajno utječu na samu analizu podložnosti na klizanje. U statističkim metodama procjene podložnosti na klizanje analizira se kombinacija preduvjeta klizanja koja je dovela do pojave klizišta u prošlosti. Konačan odabir faktorskih karata klizanja za izradu karata podložnosti na klizanje ovisi o dostupnosti podloga (godini, mjerilu i rezoluciji podloga), ali i o relativnom utjecaju pojedinog faktora klizanja na pojavu klizišta na pilot području.

Za analizu podložnosti na klizanje primjenit će se slijedeće statističke metode: (i) bivarijantne statističke metode, (ii) multivarijante statističke metode i (iii) metode strojnog učenja. Odabrane statističke metode predstavljaju najčešće korištene metode, ali i metode s najboljom predikcijom prilikom modeliranja podložnosti na klizanje. Procjena podložnosti na klizanje bit će provedena s obzirom na šest kartografskih jedinica te s obzirom na set klizišta za treniranje modela (50% slučajno odabranih klizišta iz inventara klizišta), dok će za validaciju modela biti korišten set s preostalim klizištima iz inventara. Također, analiza podložnosti na klizanje bit će provedena s obzirom na set klizišta za treniranje modela prikazanih kao poligoni vizualno kartiranih pojava, te kao točke na čelu klizišta i u centroidu kartiranog klizišta. Očekuje se izvođenje preko 200 karta podložnosti na klizanje za svako pilot područje.

Cilj je utvrditi mogućnosti i ograničenja primijenjenih statističkih metoda za procjenu podložnosti na klizanje na određenom setu ulaznih podataka koji predstavljaju specifične okoliše, odnosno inženjerskogeološke uvjete i tipove klizišta, kao i utvrditi rezoluciju ulaznih podataka i izvedenih karata podložnosti na klizanje, utvrditi optimalne kartografske jedinice za analizu i prikaz rezultata, te utvrditi oblik zavisne varijable u analizi podložnosti na klizanje (klizišta prikazana poligonom ili točkom).

Verifikacija rezultata procjene podložnosti na klizanje bit će provedena s obzirom na vizualno kartirana klizišta, odnosno s obzirom na set za treniranje modela (50% slučajno odabranih klizišta u inventaru) i seta za verifikaciju (preostali dio od 50% klizišta u inventaru), primjenom ROC krivulja.

Cilj je odrediti statističku metodu koja daje najbolje rezultate prilikom modeliranja podložnosti na klizanje s obzirom na rezoluciju i odabir faktora klizanja, kartografske jedinice te oblik zavisne varijable (klizišta prikazana poligonom ili točkom) u specifičnim okolišima, odnosno inženjerskogeološkim uvjetima.

Klasifikacija konačne karate podložnosti na klizanje ključan je korak za mogućnost praktične primjene karata u planiranju namjene zemljišta jer izravno utječe na kvalitetu podataka prikazanih na kartama. Osnovi problem prilikom klasifikacije karata podložnosti na klizanje je definiranje graničnih vrijednosti, odnosno definiranje određenog broja klasa podložnosti koje ukazuju na prostornu vjerojatnost pojave klizišta. Usvajanje pojedine klasifikacijske metode utječe ne samo na izgled konačne karte, već i na donošenje odluka prilikom izrade prostornih planova ili planiranja namjene zemljišta. U okviru planiranih istraživanja usporedit će se i ocijeniti pouzdanost najčešće korištenih metoda klasifikacije karta podložnosti na klizanje.

Također, u okviru projekta, zajedno sa stručnjacima iz područja planiranja namjene zemljišta, bit će definirani kriteriji i potencijalni korisnici karata podložnosti na klizanje izrađenih u okviru projekta. Metodologija za dobivanje stručnog mišljenja uključivat će upitnike, razmjenu iskustava iz zemalja EU (Italija i Slovenija), okrugli stol i diskusiju s predstavnicima iz regionalne i lokalne uprave te Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Cilj je razviti model za klasifikaciju podložnosti prema specifičnim zahtjevima korisnika sustava prostornog planiranja na razini općina, gradova i županija.

Pisanje smjernica za primjenu razvijene metodologije u procesu planiranja namjene zemljišta u Hrvatskoj provest će se na temelju sličnih smjernica za zoniranje podložnosti, hazarda i rizika od klizanja u svrhu prostornog planiranja. Smjernice proizašle iz LandSlidePlan projekta sadržat će slijedeće: (i) definicije osnovnih pojmova i termina; (ii) opis vrsta i razina zoniranja pojava klizišta; (iii) smjernice o preporučenim mjerilima zoniranja uzimajući u obzir potrebe prostornih planera i regulative prostornog planiranja; (iv) smjernice o podlogama nužnim za zoniranje podložnosti klizanja u različitim mjerilima i okolišima; (v) smjernice za određivanje pouzdanosti, validaciju izrađenih karata te ograničenja testiranih statističkih metoda; (vi) preporuke o potrebnim kvalifikacijama osoba koje provode procjenu podložnosti na klizanje.
Osim znanstvenih aktivnosti, metodologija planiranog istraživanja uključuje i organizaciju događanja uz aktivno sudjelovanje dionika iz nacionalne, regionalne i lokalne uprave kako bi se dobile informacije o potrebama sustava prostornog planiranja u Hrvatskoj.